Prelepe Devojke Budu Tuеѕne Nekada Info

Jer lepota koja nikada nije upoznala tugu je samo površina. Prava lepota dolazi iz snage da priznaš da si čovek, sa svim svojim senkama i suzama.

U gradu gde su svetla uvek bila previše jaka, živela je Elena. Bila je devojka kojoj su se neznanci okretali na ulici, čija je kosa podsećala na prosuto zlato, a oči na mirno more pred oluju. Svi su verovali da je njen život niska bisera – bez napora i bez mrlje. prelepe devojke budu tuЕѕne nekada

Ali, Elena je imala tajnu koju ogledala nisu mogla da prikažu. Jer lepota koja nikada nije upoznala tugu je samo površina

„Zašto si tužna?“ upitao bi je poneko, ali bi u njihovom glasu uvek čula sumnju, kao da lepi ljudi nemaju pravo na bol. Kao da je tuga rezervisana samo za one koji nemaju ništa drugo. Bila je devojka kojoj su se neznanci okretali

Jedne večeri, sedeći na ivici prozora, gledala je u kišu. Razmišljala je o tome kako je ironično što joj svi govore „blago tebi“, dok se ona oseća kao prelepa ptica u kavezu od tuđih očekivanja. Od nje se očekivalo da uvek bude vedra, uvek sređena, uvek... lepa. Kao da je njena lepota bila ugovor koji je potpisala sa svetom, a koji joj je zabranjivao da bude slaba.

Tuga ne bira lica. Ona je podsetnik da smo svi, bez obzira na to kako izgledamo spolja, satkani od istih emocija i potrebe da budemo shvaćeni, a ne samo posmatrani.